Irena Stanić Rašin brusi karike prekinutog lanca hrvatskog vezanog stiha i svom dušom hrli u estetsko preobražavanje zbilje i teksta. Okićena je lijepim leksikom, raskošnim stilskim figurama, srokovima, opkoračenjima, starim udvornim (ali i modernim, “otkačenim”) riječima, katkada i žargonom (u ironičnom smislu), ali damski je uvijek udaljena od pomodnog uličnog govora i inflacije ispraznih riječi. Naoružana talentom do zuba, autorica je gotovo sve metastaze ćudljive civilizacije uspjela dočarati sjajnom humornom jezičnom gimnastikom i moćnim sarkazmom u ovoj neobičnoj stilskoj odiseji.
Lada Žigo Španić, iz Predgovora
Radoznalo razgrćemo Ireninih devet velova satkanih od 99 raznolikih tkiva (pjesama), uživajući u njihovim osebujnim bojama i teksturama, otkrivajući što se iza njih krije i analizirajući misaono i estetsko bogatstvo brojnih verbalnih čudesa čarobnice riječi. Irena Stanić Rašin uistinu je majstor i gospodar poetske riječi, koja uvijek i nepobitno nosi ogromno bogatstvo značenja, zagonetki i tajni. Irenine uzbudljive i virtuozne pjesničke „varijacije na temu“ vrijedan su doprinos hrvatskoj poeziji i kulturi općenito.
Ivo Šoljan, iz Pogovora
